Showing posts with label Društvo. Show all posts
Showing posts with label Društvo. Show all posts

Nov 9, 2009

Džon Barlikorn – Kralj Alkohol

Džek London i alkoholizam među omladinom

Nikada se u životu nisam napio. Za sebe jedva mogu kazati da sam uopšte probao alkohol. Ni  sa stručnog aspekta nisam ništa kompetentniji da pišem i raspravljam o ovoj temi. Kada su alkohol i alkoholizam u pitanju, verovatno sam poslednja osoba od koje se očekuje da daje svoj sud. Ime u podnaslovu, međutim, nije slučajnost. Odlično sam upoznat sa delom tog sjajnog pisca, čoveka koji je prošao kroz sve krugove pakla Kralja Alkohola. Džek London, koji je imao samo pet godina kada se prvi put opio, na kraju je platio skupu cenu druženja sa Džonom Barlikornom (*u to vreme popularan naziv za alkohol u SAD, inače originalni naslov romana). Svoje neprocenjivo životno iskustvo utkao je u nešto najiskrenije i najbolje o alkoholu ikada napisano.

Oct 14, 2009

Ulični pišači...

... i ostali zagađivači životnog prostora  

Pre otprilike mesec dana završen je Festival uličnih svirača, deveti po redu. Što se tiče uličnih pišača, njihova je sezona otvorena tokom čitave godine. Odavno već nije sramota mokriti u javnosti, na otvorenom gradskom prostoru. Razloga za slavlje nikada ne manjka, puno se popije. Ko bi još odoleo izazovu da, pod okriljem noći, zalije fasadu, prolaz ili hodnik neke zgrade? A zašto da ne i u sred bela dana? Teško je odupreti se instinktu. Stida, svakako, nema. Dosegli smo najvišu razinu slobode izražavanja i emancipacije (od kulturnih i civilizacijskih normi) – opšte pravo na pražnjenje bešike. Čin slobodnog uriniranja široko je prihvaćen, kao sasvim legitiman vid razonode i sportskih aktivnosti. Otkako su reklame za pivo preplavile etar, usađujući u svest konzumenta natprirodne predstave o ovoj tečnosti, čini se da je produbljena i uzročno-posledična veza pivo-pišanje. A pošto su pivo i fudbal dva nerazdvojna pojma, onda je sasvim prirodno da stadion najviše zaudara na mokraću.

Sep 13, 2009

Pošto diplomski?

Znanje je na ceni


Trom i zakržljao kakav danas jeste, obrazovni sistem Srbije nosi sa sobom niz štetnih nuspojava, devijacija, po dubini svoje tragičnosti jedinstvenih fenomena. No, kada nešto što je u korenu loše decenijama biva prepušteno samo sebi, ni konačan ishod nije iznenađenje. Opšta bolest buja, širi se i zahvata sve čega se može dohvatiti. Zatrovana je svaka pora lošeg društva, pa tako i zarđala starudija koja se zvanično predstavlja kao obrazovni sistem. Na školama i fakultetima, među đacima, studentima i profesorima sve je manje imunih. Pošteni i dobronamerni posustaju i gube bitku protiv virusa koji stalno mutira, menjajući oblik, ali ne i suštinu. Ako ste i sami među onima koji ovde ne vide ništa čudno i na ovu i druge slične pojave gledate kao na normalne stvari koje se javljaju svuda i ne zavređuju posebnu pažnju, vreme je da vam saopštim da ste zaraženi.