Prokletstvo
vaterpoliste
Što budala jednom upropasti, ni
hiljadu pametnih popraviti ne može. Priseo je Limancima i ostalim sugrađanima, u
dokone sate loptanju sklonim, dan kada su se političke svinje nameračile na Đačko
igralište. Sve je počelo prošlog leta, uoči juniorskog prvenstva u atletici,
kada su se pomenuti indijanci iz kožnih fotelja (koji sebe vole da nazivaju
gradskim ocima) primili lukrativne dužnosti da delu zapuštenog sportskog kompleksa
udahnu novi sjaj.
Raspolutili su direktori ZIG-a
istoriju našeg dragog igrališta na dve epohe – onu pre i posle njihovog
poduhvata; svečanim otvaranjem oplemenjenog renoviranja. Samohvale i promocije,
dabome, nikada nije nedostajalo; performans je, uprkos bljutavosti i svem
lošem ukusu, odveć proročki podario najavu onoga što nas, sportiste i
rekreativce, očekuje. Đani, Savo, Batica i ostali ljigavci iz svite očigledno
nisu prijali skromnoj zemljici, nenaviknutoj na takve veličine. Pokazalo se, nažalost, doslovce istinitim –
gde oni udaraju, tu trava više ne raste.